Obiteljske tvrtke kao katalizator društvene promjene

Obiteljska poduzeća predstavljaju temelj gospodarskog razvoja na globalnoj razini i zbog svojih su specifičnosti i rezultata već duže vrijeme u središtu pažnje domaćih i međunarodnih okruglih stolova. Polovicu BDP-a Europske unije stvaraju obiteljske tvrtke, a u tim tvrtkama radi između 40 i 50% svih europskih radnika. U Europi obiteljske tvrtke čine 90% njemačkih poduzeća, 88% austrijskih, 85% talijanskih, 83% španjolskih, 80% poduzeća u Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, te 61% poduzeća u Nizozemskoj. Statistika pokazuje da obiteljska poduzeća i u krizama stvaraju više radnih mjesta, rastu brže od neobiteljskih i imaju znatno manja dugovanja.

Ono što obiteljske tvrtke izdvaja bez obzira na njihovu veličinu je snažna povezanost obitelji i poduzeća koja rezultira smjenom generacije i nastavkom poslovanja uz jasnu i definiranu perspektivu dugoročnog opstanka. Karakterizira ih stabilnost zaposlenja kao i veća odgovornost prema radnicima i zajednici, a odlikuje ih i fleksibilnost u donošenju odluka. Obiteljske tvrtke manje su sklone rizicima, pa posljedično imaju veće pričuve kapitala kao osiguranje za krizna razdoblja. 

Obiteljska poduzeća u temelje tvrtke ugrađuju svoje obiteljske vrijednosti koje dugoročno čuvaju i njeguju nastojeći ih prenijeti s koljena na koljeno kao obiteljsko blago. Tradicionalni fokus obiteljskog poslovanja baziran je na predanosti te očuvanju obiteljskog ugleda, stoga teško podliježe koruptivnim radnjama i drugim anomalijama. Međutim, obiteljske tvrtke imaju specifične probleme koji se najčešće događaju u komunikaciji, vođenju tvrtke i njenom nasljeđivanju. Povremene nesuglasice i konflikti između partnera ili braće i sestara koji su vlasnici tvrtke, obično su od većeg značaja u trenutku nasljeđivanja i ugrožavaju stabilnost tvrtke.

Obiteljsko poduzetništvo koje ostavlja trag

Kao član UGP-a, čvrsto vjerujem u potrebu za promjenom položaja obiteljskih tvrtki kroz uspostavu sinergije s državnim tijelima, obrazovnim sustavom i lokalnom zajednicom. Smatram da su obiteljske vrijednosti i uloga samih obiteljskih poduzeća ključne za dugoročni napredak i prosperitet naše ekonomije, kao i za boljitak svih pojedinaca i zajednice u cjelini. 

Mnogi od nas uspješnih obiteljskih poduzetnika imaju naviku stajati u mjestu, prigovarati ili se žaliti javno. No samo oni istinski hrabri i uspješni poduzetnici su ti koji mogu pokrenuti promjene za opću dobrobit i korist zajednice. Čvrsto vjerujem da istinske životne vrijednosti i zadovoljstva izviru iz zdravih obitelji te su usko vezane za uspješnost obiteljskog poduzetništva!

Britanski pisac C.S.Lewis je rekao „Nikada nisi prestar da sebi zacrtaš novi cilj niti je ikada prekasno da sanjaš novi san“. Ako se pitate što bi uspješni obiteljski ljudi i poduzetnici trebali činiti za života, a naročito u zenitu svojih najvećih dosega, evo nekoliko ideja:

• prenijeti svoje bogato znanje i iskustvo na mlade i neiskusne 

• mentorirati mlade pune energije i željne uspjeha da ne čine pogrešne korake poput nas kako bi čim ranije i brže bili uspješni 

• učiti mlade da nije samo važno biti uspješan poduzetnik već i plemenita osoba, koristan sebi, obitelji i zajednici – „ostaviti trag“

Volontirati i nikada ne prestati doprinositi boljitku zajednice jer

... “uvijek je pravo vrijeme da se učini ono što je ispravno” - M.L.King

- Danko Bačelić, Odbor za obiteljsko poduzetništvo UGP-a, član NO UGP-a i vlasnik Bačelić d.o.o.

• piše: Lucija Mihotić, mag.oec., Ekonomski fakultet Zagreb

Obiteljska poduzeća su stup lokalnog, nacionalnog i globalnog gospodarstva. Ključni su faktor hrvatskog ekonomskog rasta i razvoja, doprinoseći s više od 60% ukupnog broja zaposlenih u privatnom sektoru. Čineći 80 % udjela u malom i srednjem sektoru koji su nositelji hrvatskog gospodarstva i ostvarujući značajni udio u nacionalnom BDP-u, ova poduzeća predstavljaju budućnost i stabilnost hrvatskog gospodarstva. Najveći izazov s kojim se obiteljska poduzeća susreću je prijenos transfera s osnivača na nasljednika s čime se trenutno suočavaju poduzeća u RH, što ukazuje na važnost bavljenja ovom temom i poduzimanja potrebnih mehanizama za njezino unaprjeđenje u hrvatskom kontekstu.

Važnost i značaj obiteljskih poduzeća u svijetu 

Jeste li znali da dvije trećine svih poduzeća u svijetu čine obiteljska poduzeća? 

Upravo obiteljska poduzeća generiraju preko 50% svjetskog BDP-a i čine preko 65% ukupne zaposlenosti u svijetu (Family Firm Institute, 2022). Naime, najvećih 500 obiteljskih poduzeća generira više od 8,02 milijardi USD godišnjih prihoda, što je dovoljno da kolektivno budu treća najveća ekonomija u svijetu, nakon SAD-a i Kine (EY & St. Gallen Family Business Indeks, 2023). Globalno, obiteljska poduzeća u Njemačkoj čine preko 95% privatnog sektora, u SAD-u preko 80%, a UK-u 86% (Institute for Family Business, 2021). 

Važnost i značaj obiteljskih poduzeća u Europskoj uniji

Vrlo je značajna uloga obiteljskih poduzeća u Europskoj uniji, budući da upravo obiteljska poduzeća izrazito doprinose BDP-u i stopi sudjelovanja radne snage. Evidentirano je preko 14 milijuna obiteljskih poduzeća u EU, što čini između 65% i 80% svih europskih poduzeća, sa značajnim doprinosom od 40% do 50% svih radnih mjesta u EU (Europska komisija, 2022). 

Njemačka kancelarka Angela Merkel uvijek je naglašavala važnost i bitnu ulogu obiteljskih poduzeća u njemačkom gospodarstvu: 

„Bez jakih obiteljskih poduzeća nema niti snažnog njemačkog gospodarstva. Obiteljski poduzetnici su dio karaktera Savezne Republike Njemačke.”

Najveći izazov s kojim se obiteljska poduzeća susreću je prijenos poslovanja, odnosno upravljačke i vlasničke funkcije na sljedeću generaciju. Kako bi se obiteljska poduzeća na vrijeme uhvatila u koštac s ovim izazovom te ga pravovremeno i planski savladala, EU komisija od 1994. prati obiteljska poduzeća te izdaje preporuke i prijedloge poduzetnicima kako što uspješnije izvesti transfer poslovanja. Do sada je evidentirano da se u procesu prijenosa poslovanja tek 30% poduzeća prenosi na drugu generaciju, dok se 40% prodaje, a 30% odlazi u likvidaciju. Upravo iz toga razloga Europska unija i brojne zemlje članice stavljaju fokus na razvoj ekosustava, koji povezuje privatni i javni sektor, kao i savjetodavna tijela te znanstveno-istraživačke institucije koje se bave ovom tematikom. Neki od primjera dobrih praksi su Nizozemska, Finska, Švedska, Austrija - zemlje s dugogodišnjom tradicijom poduzetništva i transfera upravljačke funkcije brojnih generacija. 

Specifičnosti i izazovi obiteljskih poduzeća 

Znate li da je velika većina austrijskih i njemačkih poduzeća s podružnicama u Austriji u obiteljskom vlasništvu?

Više od 80 posto poduzeća koja posluju u tim zemljama u vlasništvu su obitelji i nerijetko u njima rade očevi i sinovi, majke i kćeri, djedovi i bake i njihovi unuci. 

Upravo ta tema počela me intrigirati i zadobila moju osobnu simpatiju na početku mog doktorskog studija u Austriji, kada sam nakon završenog Ekonomskog fakulteta krenula pratiti tržište rada. Ta činjenica me je fascinirala posebice zbog toga što su upravo te dvije zemlje, Austrija i Njemačka dva vrlo stabilna i jaka gospodarstva. 

Radeći u nekoliko različitih obiteljskih poduzeća, zanimalo me u čemu je tajna uspjeha takvih obiteljskih poduzeća. S obzirom da sam i sama imala priliku iskusiti rad u takvoj vrsti poduzeća, mogla sam vidjeti koja je razlika u odnosima, osjećajima, radu i organizaciji obiteljskog poduzeća nasuprot korporacijama i korporativnom odnosu prema menadžerima radnicima i njihovim obiteljima.

Ono što svatko vidi i prepoznaje u obiteljskim poduzećima je njihova stabilnost koja je prioritet, kao i njihova briga o svakom radniku i zaposleniku. Obiteljska poduzeća razmišljaju na duge staze, izrazito su otporna na različite krizne situacije i njeguju izuzetno snažne međuljudske veze. Te veze nisu samo među onima koji su krvno povezani nego, naravno i svima onima koji rade u obiteljskom poduzeću. Upravo takav obiteljski, brižan odnos rezultira velikom lojalnošću zaposlenika, a sve važne odluke donose se vrlo fleksibilno. Vrijednosti i tradicija obitelji vlasnika prenose se na sve zaposlenike. Osobni pristup poslovanju i snažna povezanost s lokalnom zajednicom je vidljiva i prepoznatljiva. 

Sve ove pozitivne karakteristike obiteljskih poduzeća u kojima sam imala priliku raditi tijekom svog boravka u Austriji su me zaintrigirale za tu temu te sam na svom doktoratu odlučila dublje zaroniti u tu temu i istražiti je iz znanstvene perspektive. 

Istražujući studije slučaja obiteljskih poduzeća u Austriji različitih veličina, sektora, industrija, dobila sam dublji uvid u način funkcioniranja ovih poduzeća, njihovih prednosti, ali i specifičnih izazova s kojima se ova poduzeća susreću. Najveći izazovi za obiteljska poduzeća su najčešće pitanja oko nasljeđivanja, kao i sukobi unutar obitelji potaknuti emocionalnim faktorima koji se odražavaju na funkcioniranje cijelog poduzeća. Obiteljska poduzeća pred sobom imaju prepreke u upravljanju rastom uz istovremeno zadržavanje osnovnih vrijednosti i kulture obiteljskih poduzeća. Tu je, naravno i puno teže postići ravnotežu između poslovnog i privatnog života. 

Zanimljivo je za istaknuti da su, unatoč činjenici što se percipiraju konzervativnima, ne-sklonima riziku, promjenama i inovacijama, obiteljska poduzeća usmjerena na dugoročno poslovanje i uspjeh te ulažu u razvoj čak i u „lošim vremenima. ” (KPMG, 2022). Ova poduzeća su se pokazala veoma agilnim, otpornim i fleksibilnim u krizama.

Važnost i značaj obiteljskih poduzeća u Hrvatskoj

Po povratku u Hrvatsku i nastavku istraživanja obiteljskog poduzetništva, otkrila sam zanimljiv fenomen koji trenutno karakterizira hrvatsko gospodarstvo: prvi generacijski transfer upravljačkih i vlasničkih funkcija u obiteljskim poduzećima. Ova poduzeća, većinom osnovana tijekom 1990-ih godina, bilo nakon osnivanja države ili u sklopu procesa privatizacije, sada su na pragu tranzicije. Njihovi osnivači, koji su nekad preuzeli ključne uloge u gospodarstvu, sada su suočeni s izazovom predaje poslovnog vodstva sljedećoj generaciji.

U Hrvatskoj, koja je relativno mlada država, obiteljska poduzeća susreću se s izazovima u generacijskom transferu zbog nedostatka institucionalne podrške. Jedan od ključnih problema je odsutnost jasno definiranog pojma "obiteljsko poduzeće", kao i nedostatak službene baze podataka koja bi bilježila ove entitete. Ovaj nedostatak informacija otežava precizno utvrđivanje broja obiteljskih poduzeća u zemlji. Ova poduzeća igraju značajnu ulogu u ekonomiji, zapošljavajući preko 60% radne snage u privatnom sektoru i čineći više od 80% malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj, prema podacima KPMG-a iz 2022. godine.

Nedostatak specijaliziranih savjetodavnih tijela za generacijski transfer dodatno ističe potrebu za razvojem strukturiranijeg pristupa u ovom sektoru. Ovi faktori zajedno predstavljaju značajan izazov za obiteljska poduzeća u Hrvatskoj, otvarajući široke mogućnosti za istraživanje i razvoj u području obiteljskog poduzetništva.

Dodatno, postoji izazov u procjeni sposobnosti i motivacije potencijalnih nasljednika za preuzimanje odgovornosti vodstva, što dodatno komplicira proces tranzicije (KPMG, 2022). 

Trenutno je Hrvatska u ključnom razdoblju generacijske tranzicije obiteljskih poduzeća, obilježenom prijenosom upravljačkih i vlasničkih funkcija s osnivačke na sljedeću generaciju. Ovaj prijelaz, koji obuhvaća period od tri desetljeća od osnivanja većine ovih poduzeća, nije brz proces; zahtijeva godine planiranja i prilagodbe te često predstavlja izazov za sve uključene strane.

Slična dinamika generacijskog prijenosa prisutna je i u drugim dijelovima svijeta, poput Kine i zemalja Jugoistočne Europe. U Kini, kao jednoj od vodećih svjetskih gospodarskih sila, osnivači poduzeća suočavaju se s izazovom predaje upravljanja drugoj generaciji, često bez prethodnih primjera ili uzora za takav proces. Ovaj nedostatak iskustva i podrške, poput savjetodavnih tijela i institucionalne suradnje, ističe potrebu za unapređenjem mehanizama i podrške u procesu tranzicije, ne samo u Hrvatskoj već i u međunarodnom kontekstu.

Ovi uvidi nam pokazuju relevantnost istraživanja obiteljskog poduzetništva u Hrvatskoj jer osim što možemo pomoći hrvatskim obiteljskim poduzećima da se što uspješnije i jednostavnije suoče s najvećim izazovom - izazovom procesa nasljeđivanja, specifičnost hrvatskog konteksta je primjenjiva na druge zemlje. 

• piše: Tomislav Birtić, član UGP-a

Razgovarajmo s neistomišljenicima. Potpuno nezainteresirane, one koji bi Hrvatsku sigurno učinili boljom, zainteresirajmo za nužnost reformi. Ljudima treba objasniti zašto će im biti bolje ako se poduzetnike rastereti. Nakon što shvate, znat će što trebaju činiti. 

Iz knjige Urlikanje, najmoćniji alat demokracije: "Zamisli da imaš obitelj s mnogo članova. Ne odlučuje ni ćaća, ni mater, nego su izbori. Ćaća kaže, vidi, smije se potrošiti koliko se zaradi, zapravo manje, nešto treba staviti sa strane. Mater kaže, ako izaberete mene, ja ću se zadužiti i imat ćete za more i iPhone. I izaberu mater. Prođe neko vrijeme, ne mogu vratiti kredit. Ćaća opet kaže, ljudi, i sami vidite da ovo ne valja. Izgubit ćemo sve što imamo. Nećemo imati novca za liječenje, bolnice će nam izgledati kao deponije, krovovi škola rušit će se djeci na glavu. A mater kaže, mi moramo štititi naš način života. Prodat ćemo štalu i njivu, još se malo zadužiti. Bit će za more i novi auto. I opet mama dobije izbore.

Iduće se godine dio obitelji udruži u sindikat i pred ćaću i mater dođu sa zahtjevima za povišicu, božićnicu, darove za djecu. Radišni članovi obitelji vide kamo to vodi, da će ostati bez svega. Boli ih nepravda, ne žele rintati za lijenčine. Deset posto obitelji odseli u Irsku, Njemačku, Kanadu. Neki od njih šalju nešto novca, neki ne. Većina emigranata otvoreno govori da se nikad neće vratiti jer ne vidi perspektivu.

Dođe dan kad mama ide po kredit, a banka kaže, nema više kolaterala, sad vam uzimamo sve što imate, a vi postajete nadničari za cijenu rada koju mi odredimo. Ako nećete, ništa, izađite pred rodbinu da vas objese. Mama proda sve što obitelj ima i svi su nadničari. Obitelj radi, recimo, za susjeda. Nebitno je je li susjed mami obećao veliku nagradu ako upropasti obiteljsko imanje, ili su mama i članovi obitelji bili nesposobni, lijeni, priglupi. Možda mama uživa u bogatstvu dok ostatak obitelji radi za susjeda za mizernu plaću, možda i mama radi za kikiriki. Ili je u zatvoru. Najjači Vladin argument je, a što ti mene gnjaviš kad većina baš to hoće!? Mene su birali da prodajem državnu imovinu i zadužujem se."

Davor Huić je u pravu. Američki predsjednički kandidati su po potrebi mijenjali mišljenje o pobačaju, u skladu s istraživanjem tržišta. Većina birača za pobačaj, kandidati za pobačaj. Većina birača protiv, kandidati protiv. „Ne mijenjaj političara, to je nemoguće. Mijenjaj birača. Moraš biračima objasniti da moraju tražiti, zahtijevati. Inače neće dobiti što žele”, kaže Huić. Amerikanci mišljenje o pobačaju nisu promijenili sami od sebe, sami po sebi. Netko je (ok, znamo tko) sustavno radio na promjeni mišljenja, i to ne razgovarajući s istomišljenicima, nego pridobivajući neutralne i neistomišljenike. Mišljenje većine o nužnosti reformi neće se promijeniti bezbrojnim nihilističkim i ciničnim objavama na stranici Glasa poduzetnika na Facebooku, ni po profilima. Imajući u vidu da željene promjene gotovo sigurno neće donijeti političari, nego birači, kako reče slavni tenisač Arthur Ashe, start where you are, use what you have, do what you can.

Boli li ljude zub, znaju da trebaju ići zubaru. No, boli li ih duša, ako su stalno u beskrajnoj petlji frustracija, tjeskobe, bijesa ili tuge, mnogi ne znaju da bi im pomogla psihoterapija. Naravno da mnogi od njih neće otići na psihoterapiju čak ni nakon što dobiju informaciju da je upravo rad na sebi lijek, rješenje problema, ali neki će pokušati. Neki će se tako spasiti, a dio tih nekih postat će skoro pa i propovjednici psihoterapije. (Znam iz iskustva.) Podrazumijeva se da mnogi u beskonačnoj petlji riganja gnjeva, nihilizma i cinizma zbog svega što u državi ne valja naprosto ne znaju da su dio rješenja reforme postulati Glasa poduzetnika: više rada, digitalizacija, manji porezi, više pravde. I tu nema druge nego, po uzoru na ekipu koja je promijenila mišljenje Amerike o pobačaju, probati promijeniti mišljenje, ne političara, nego Hrvatske o reformama. Čovjeka po čovjeka, kuću po kuću, ulicu po ulicu, grad po grad.

Proizvode i usluge prodajemo nudeći ljudima nešto što im stvarno – treba. Nekad čovjek zna što mu treba, nekad mu treba objasniti da mu je nešto potrebno. Lijek za ovo društvo je pristojno, najpristojnije, bez i jedne ružne riječi, s ljubavlju za čovjeka i ljude, objasniti da mu poduzetnici trebaju. Da su poduzetnici lijek. Rješenje, a ne problem. Da im na sve moguće načine treba olakšati, pomoći im da pomognu svima ostalima. Da se razumijemo, nisam punokrvni poduzetnik, nego, recimo to tako, poduzetnik hobist. Stojim na ramenima diva, većina mojih prihoda dolazi od 24sata. Pogodim li naslov knjige koju objavljujem, bude li knjiga uspješna, ljeti mogu dva puta u restoran, a svaki dan na kavu. Promašim li, tog me ljeta konobe ne vide. 

Naravno da nećemo sad ići od vrata do vrata i maltretirati ljude propovijedanjem nužnosti promjena. Ali svako malo se nađemo za stolom s nekim tko proklinje i nebo i zemlju jer je WC u bolnici tako trošan, star i prljav da u njega ni klošar ne bi ušao, a kamo li žena sjela na školjku, jer se ruši krov škole, stotine tisuća su iselile, i tako dalje. U društvu smo s nekim tko zna, razumije i osjeća da nešto nije u redu, zna dijagnozu, ali ne zna kako riješiti problem. To je dobra prilika – objasniti mu što je rješenje njegovih problema. Zaprepastili biste se koliko ljudi pojma nema odakle lova za plaće i penzije, a kamo li kompliciranije stvari. No jednako tako, zaprepastili biste se koliko ih, ako im se jednostavno objasni, brzo shvati.

• piše Ivana Ožegović, članica Nadzornog odbora UGP-a 

U današnjem sve zahtjevnijem poslovnom okruženju, poduzetništvo može biti pravi izazov, kako za postojeće poduzetnike, tako i za one koji tek namjeravaju započeti vlastiti posao. Prije nego što donesete odluku o pokretanju vlastitog posla, konzultirajte stručnu osobu, jer biti poduzetnik zahtijeva mnogo više od imanja titule. To je prije svega odgovornost, požrtvovnost, te često i nedostatak slobodnog vremena. Jedna od ključnih osoba s kojom biste trebali surađivati je knjigovođa jer vam može pomoći s unaprjeđenjem vašeg poslovanja. Komunikacija s knjigovođom je izuzetno važna kako bi svaki poduzetnik naučio čitati vlastitu bilancu, ne samo radi sebe, već i da provjeri potencijalne suradnike. Kako biste se uspješno snalazili u poduzetničkim vodama u nastavku Vam donosim par savjeta za poslovanje.

1. Napravite financijski plan

Financijski plan je ključni alat u upravljanju poslovanjem. Redovito uspoređujte planirane prihode i rashode s ostvarenim, najbolje svaki tjedan ili mjesec. Nemojte nuditi tržištu proizvode ili usluge koje su neprofitabilne za vašu tvrtku. Također istražujte konkurenciju kako biste identificirali njihove slabosti i nestabilnosti te ih iskoristili kao prednost za svoje poslovanje.

2. Razlikujte prihod i dobit

Prihod i dobit su dva važna pojma u poslovanju koji se često koriste kako bi se procijenila financijska uspješnost jednog poslovnog dana ili razdoblja. Prihod je vaša ukupna dnevna zarada bez odbijanja troškova. Dobit je razlika između prihoda i rashoda, odnosno razlika između zarade od tog dana i troškova struje, vode, djelatnika i ostalog. Važno je razumjeti razliku između prihoda i dobiti, jer visoki prihodi ne znače nužno i visoku dobit. Ako su troškovi visoki, dobit može biti niska ili čak negativna, što ukazuje na probleme u poslovanju.

3. Profitabilnost 

Profitabilnost je ključan aspekt uspješnog poslovanja. Kako bi povećali potražnju za vašim proizvodima ili uslugama, jedan od prvih koraka je usklađivanje cijena s ponudom kako biste povećali potražnju. Pratite nove trendove na tržištu, ali i svoju konkurenciju kako biste bili informirani o njihovim strategijama.

4. Smanjite troškove

Smanjenje troškova je također ključno za poboljšanje profitabilnosti vašeg poslovanja. Pratite situaciju kod svojih dobavljača i razmislite o mogućnostima za promjenu. Također, budite otvoreni prema korištenju olakšica prilikom zapošljavanja, poput poticaja za zapošljavanje osoba ispod 30 godina ili olakšica za prvo zaposlenje. Koristite mogućnost isplate neoporezivih primitaka: 

1. novčane paušalne naknade za podmirivanje troškova prehrane radnika - do 796,44 EUR godišnje

2. troškovi prehrane radnika - do 1.592,76 EUR godišnje

3. prigodne nagrade – božićnica, naknada za godišnji odmor i sl. - do 663,62 EUR godišnje

4. novčane nagrade za radne rezultate - do 995,43 EUR godišnje

5. dar djetetu do 15 godina - do 132,73 EUR godišnje

6. darovi u naravi - do 132,73 EUR godišnje

7. naknade za odvojeni život od obitelji - do 232,27 EUR

8. potpore za novorođenče - do 1.327,24 EUR

9. premije dobrovoljnog mirovinskog osiguranja- do 66,36 EUR mjesečno

10.  premije dopunskog i dodatnog zdravstvenog osiguranja na temelju vjerodostojne dokumentacije - do 331,81 EUR godišnje podmirene bezgotovinskim putem

5. Alati za pomoć kod smanjenja troškova marketinga

Marketing može biti značajan trošak za poduzetnike, no postoje načini kako ga smanjiti. Iskoristite networking i kontakte kako biste proširili svoju mrežu i privukli nove klijente. Ulaganje u internetsko oglašavanje s ograničenim budžetom može biti učinkovit način promocije vaše tvrtke. Također, osigurajte da vaša tvrtka bude vidljiva na Google karti, te ne zaboravite označiti djelatnost kojom se bavite kako biste bili lakše pretraživi vašim potencijalnim klijentima. Uložite u izradu ili optimizaciju postojeće web stranice jer je to mjesto gdje objedinjujete informacije o svojim proizvodima ili uslugama. Atraktivne i informativne web stranice mogu privući više posjetitelja i biti bolje pretražive na tražilicama. 

Nedovoljna financijska pismenost može biti prisutna u svim segmentima poslovanja. Nažalost, titule koje možemo vidjeti postale su samo nazivi bez pokrića. Stoga je važno educirati se o financijskim aspektima poslovanja i koristiti dostupne alate za praćenje i optimizaciju troškova i prihoda. Uz primjenu navedenih savjeta, možete poboljšati profitabilnost svog poslovanja, povećati prihode i smanjiti troškove, što će vam omogućiti dugoročno uspješno poslovanje na tržištu.

• piše Danko Bačelić, član Nadzornog odbora UGP-a 

Od male sredine do prve plaće

Obitelj, upornost, znanje, kao i briga za zajednicu su stvari koje svakome mogu omogućiti da postane dobar poduzetnik, a njegova je dužnost činiti dobro za druge i iza sebe ostaviti trag. 

Odrasti u maloj sredini ili na selu, u obitelji koja nije imućna najčešće znači da nećeš dobiti priliku nastaviti sa školovanjem na fakultetima i postati uspješan menadžer u poznatoj kompaniji. U mom slučaju, ali i u mnogim drugim slučajevima morali smo se pomiriti  sa sudbinom, završiti srednju školu i pokušati pronaći svoj prvi posao u nekom lokalnom poduzeću. No kako uspjeti sa završenom srednjom školom, ako nemaš novca u džepu i nekoga da te progura? Mogu vam pričati o tome što sam ja učinio.

Nakon završene škole bacio sam pogled na burzu i vidio sam da se traži vozač viličara u lokalnoj vinariji i pomoćni radnik u skladištu u Šibenku. Javio sam se i već nakon nekoliko dana dobio sam odgovor da sam primljen. Tada sam pomislio: „Sjajno, konačno ću imati svoj novac i moći ću prošetati u 20 kilometara udaljenom gradu i kupiti si nešto.“ Taj prvi posao značio mi je mnogo. Imao sam svoj novac i mogao sam biti neovisan, biti svoj. Od svoje prve plaće, dobro se sjećam, kupio sam naš prvi Iskrin crno bijeli televizor.

O tom prvom poslu mogu napisati mali roman, a tu priču i malu nevolju ostavit ću za drugi put. Reći ću samo kako mi je posao bio prelagan jer sam ga odradio za tri, četiri sata i istovremeno izuzetno dosadan. Tražio sam od šefa dodatan posao, no on mi je odgovorio, kako mnogi šefovi kažu – obavi posao, sakrij se da te nitko ne vidi i šuti. Bio sam mladić pun energije. Želio sam pružiti više, raditi i biti nagrađen. Život na siromašnom selu naučio me kako biti snažan, gledati pozitivno na svaku priliku i iskoristiti ju za odlazak u svijet. Upravo te osobine - predanost i upornost pomogle su mi na mom poduzetničkom maratonu. 

Priprema za poduzetnički maraton

Pomoćnik šefa sam postao već koju godinu kasnije, a tek odlaskom u Zagreb osjetio sam što stvarno znači biti neovisan - podstanar u velikom gradu, bez obitelji i s malim primanjima. Priznajem, bilo je teških dana. Bilo je iskušenja, no u tim trenucima pomogle su mi riječi mog najboljeg šefa Ive, koji mi je na odlasku u Zagreb rekao: „Mali, ti sada odlaziš. Znaj da je većina naših koji su otišli od kuće trbuhom za kruhom, manje-više uspješna. Natrag se uvijek možeš vratiti, no to bi značilo da nisi uspio“.

Svaki novi dan bio mi je prilika da testiram sam sebe, svoje mogućnosti i dosege. U početku sam uslijed napora i kušnje dvojio, mogu li uz povremenu etiketu “Lijeni Dalmoš” uopće izdržati. Takvo etiketiranje mi je u trenucima očaja bilo gorivo da se dokažem i budem još ustrajniji, čvršći i bolji. Gurao sam i penjao se stepenicu po stepenicu od naučnika, radnika, voditelja smjene do voditelja poslovnice. Kao voditelj sam stekao znanja i iskustva te sam nakon nekoliko godina napornog rada čvrsto odlučio otići vlastitim putem i postati poduzetnik. Glavni motiv za to je bila činjenica da imam zavidne rezultate, no nadređeni te ne primjećuju i ne honoriraju.

Ići u poduzetništvo bez kapitala, znate i sami, nije baš bajno, no to je bila prilika da konačno pokažem vrijedim li. Moj najveći kapital bilo je moje iskustvo i znanje. Sanjao sam da ću gledati izloge vlastitih trgovina koje će nositi moje ime i gledati kako ispred njih parkiraju kamioni s istim logom. To sam kroz niz godina i razna odricanja uspio i postići. Moja obitelj je za mene neiscrpno vrelo energije i radosti bez koje moj poduzetnički maraton ne bi imao svoj smisao. Supruga se doma sjajno snalazila u ulozi majke, kraljice i supruge. Bila je moja baterija i mirna luka u koju sam se umoran i iscrpljen rado vraćao. Imam neizmjernu sreću da moja djeca, Ivona, Tea i Luka, sada zajedno sa mnom podižu naše poslovanje na još višu razinu. 

Kako ostaviti trag

Svi oni koji koriste boje i lakove, koji trebaju alat i profesionalne strojeve, bave se suhom gradnjom i fasadama, kao i oni koji traže najbolju opremu za zaštitu na radu, danas znaju tko je Bačelić. Prepoznati smo kao lider u branši. Visoki standardi i kvalitetna ponuda su ono čime se dičimo, a naših 75 zaposlenika pružaju kvalitetne usluge svojim kupcima i klijentima zahvaljujući velikom znanju i osobnom pristupu.

Nisam imao priliku otići na fakultet jer sam odmah morao raditi za sebe i svoju obitelj, no upravo zato sam svjestan kako je znanje kapital koji nam treba u tržišnoj utakmici. U tvrtki smo radi brige o kvaliteti usluge pokrenuli svoju vlastitu Bačelić akademiju. Uz školovanje i treninge, svakom našem zaposleniku nudimo stalnu izobrazbu i usavršavanje. Na Akademiji ne educiramo samo svoje zaposlenike, već i kupce, profesionalne izvođače radova i dizajnere, te dovodimo stručnjake koji prezentiraju trendove i najbolja tehnološka i dostignuća i poslovna rješenjima. Nosimo standarde izvrsnosti 9001 i 14 001, spadamo po platinastoj bonitetnoj izvrsnosti AAA među 0,67 % najuspješnijih. U prošloj sam godini primio nagradu UGP-a za poduzetnika godine, a ove sam nominiran za EY poduzetnika godine. 

Znam koliko je važno brinuti za zajednicu i ponosan sam što svoje vrijeme trošim volontirajući za Udrugu glas poduzetnika. Zajedno sam sa svojim prijateljima, ponajviše Krunom i Mislavom, bio inicijator izgradnje “Centra novog života” u potresom razorenoj Petrinji gdje smo obnovili četiri kuće za najugroženije obitelji. Sretan sam što je “Centar novog života” postao srce društvenog i poslovnog života tog grada. Mislim da svatko od nas mora brinuti za sebe, svoju obitelj, svoj tim, svoje djelatnike, svoj grad, zajednicu i Domovinu. Svatko od nas mora dobiti priliku da nauči ono što želi i ostvari svoje želje kroz dobru poduzetničku priču.

Važno je da jednom kada odemo, ostane nešto korisno iza nas. Upravo zato moj je životni moto učiniti nešto prepoznatljivo i dobro za druge, omogućiti im ono što meni nije bilo moguće kad sam bio mlad. Zato predano radim, stvaram i potičem druge na to da svatko od nas za života #ostavitrag.

- piše Boris Podobnik, član ekonomskog savjeta i Nadzornog odbora UGP-a

Vlada nas je zadnjih mjeseci uvjeravala kako se cijene ne smiju dizati, kako bi se tako kontrolirala inflacija, samo zašto onda općine i gradovi smiju dizati komunalne cijene i cijene prostora za iznajmljivanje koliko im se prohtije? Nejednak tretman gradova i poduzetnika je očit u Hrvatskoj, samo na sreću nisu sve lokalne sredine jednake i to je središnje pitanje ovog bloga. Dakle, svi poduzetnici znaju da ih u  nekim lokalnim samoupravama tretiraju kao partnere jer upravo oni osiguravaju blagostanje općina i gradova dok ih u nekim drugim sredinama tretiraju kao janje za klanje ili imaju tretman klasnog neprijatelja. Po uzoru na Indeks lakoće poslovanja za države, u UGP-u smo mi, preciznije ja i kolega Luka Medvidović, napravili indeks lakoće poslovanja za naše gradove i općine. Dakle koji gradovi se odnose kao majke, a koji kao maćehe prema poduzetnicima?

Kako bi rangirali gradove prema tome kako se odnose prema privatnom sektoru, posebno malom i srednjem poduzetništvu, napravili smo anketu među takvim poduzetnicima, velikom većinom članovima UGP-a. Pitali smo ih tridesetak pitanja, a ovo su neka od njih. Dakle, pitali smo poduzetnike rade li službe lokalne zajednice neki posao kojim direktno prave nelojalnu konkurenciju poduzetnicima, jer u nemalom broju sredina lokalne zajednice imaju čak i ugostiteljske objekte, a u nekim gradovima nude i turističke usluge. Zanimljivo kako grad Zagreb ima čak i firmu za oglašavanje premda je Visoki upravni sud donio odluku da se grad ne bi smio time baviti. Samo očito su gradonačeknici šerifi i za njih sudovi i presude ne znače previše.

Također smo pitali poduzetnike i jesu li zadovoljni brzinom kojom se dobivaju razne dozvole kao što su urbanističke, građevinske, uporabne, i dočekaju li te dozvole za života, zatim jesu li zadovoljni brojem dozvola i koji postotak dozvola bi ukinuli. Pitali smo i postoji li industrijska zona, potiče li samouprava izvoz, inovacije i obrazovanje za realni sektor i daje li potpore. Posebno smo pitali vide li korupciju i nepotizam među namještenicima i što im se čini koji postotak djelatnika je zaposlen preko veze i kažnjavaju li se oni koji su primili mito. Pitali smo još i koliki su prirezi i jesu li s njima zadovoljni, jesu li se samouprave digitalizirale ili vjeruju u papir, babilonski i kineski izum. Posebno nam je bilo važno pitati ih jesu li natječaji transparentni ili se unaprijed zna kome su namijenjeni i maltretiraju li ih  s inspekcijama. To su samo neka od pitanja i da ne bi pravili razliku među njima sva smo uzeli jednako važnima, a ocjene su bile od 0 do 5. 

Napomenimo kako obični građani, a posebno umirovljenici drugačije tretiraju načelnike i gradonačelnike od poduzetnika jer većinu umirovljenika gornja pitanja ne zanimaju. Samo ako ste poduzetnik i uložili ste recimo 50 milijuna eura u neku investiciju, a o njoj već godinu dana odlučuje osoba sa plaćom od 700 eura, ima li poduzetnik razloga biti krajnje nezadovoljan s gradonačelnikom budući da mu svaki mjesec nerada možda nosi milijunske gubitke, a  banka traži plaćanje kamata radio ili ne radio? Dakle, za razliku od umirovljenika koji traže što veće poreze, a zanima ih i gdje se nalaze kante za smeće, poduzetnike zanima kako da njihov novac ne propadne.

Anketom smo dobili kako je najbolja sredina za poduzetništvo Sveta Nedelja s ocjenom 3,60. Kako je maksimalna ocjena pet, vidimo da ni oni nisu idealni, ali su ipak bolji od drugih. Iz razgovora s gradonačelnikom Dariom Zurovcem, osobom koja je završila Fakultet elektronike i računarstva (FER) i osobom koja je u politiku ušla iz privatnog sektora, sjećam se kako je on otpuštao namještenike koji su nanosili šteti gradu ili su bili nekompetentni za posao koji su radili.  Samo koliko je načelnika i gradonačelnika dovoljno hrabro da otpušta nesposobne? Ne previše. Sljedeći je na listi Primošten u kojem je uredba da se otpušta svaki zaposlenik općine koji zakasni više od triput mjesečno. Očito ni Stipe Petrina ne želi biti dobri otac svojim zaposlenicima već im želi staviti do znanja da je on šef u mistu, a zaposlenici sluge miščanima i poduzetnicima. Umag je treći na listi i u njemu stoluje već godinama Vili Bassansese koji ne želi Umag samo kao turističku destinaciju već i kao mjesto IT sektora i industrije i stoga otvara prirodoslovno-matematičku gimnaziju. Slijedeći na listi su Kastav, Viškovo, Samobor, Križevci, Bjelovar, Koprivnica, Ivanec, Poreč i Stupnik, da nabrojimo neke najuspješnije.

Zanimljivo je kako su manja mjesta u samom vrhu, a naši najveći gradovi na dnu jer što je više nebodera to je više onih koji vole poreze i socijalnu pomoć, a manje onih koji žele bolju poduzetničku klimu. Jedna naša poduzetnica je nedavno gradskoj upravi u gradu većem od Splita prezentirala čime se ona bavi i prezentacija se gradskim očima dopala, ali im je bilo manje simpatično što su proizvod i usluga iz mrskog im privatnog sektora. Oni izgleda više vole kad posao vode nevladine organizacije i udruge, a mi se samo sjetimo kako je nedavno bankrotirala banka u Americi koja je više brinula o rodnoj, spolnoj i rasnoj ravnopravnosti nego o bankarskim kompeticijama svog managementa. Sam Split je zanimljiv slučaj jer su u njemu poduzetnici koji su se odazvali anketi velikom većinom izuzetno kritični prema gradskoj vlasti. Također, izgleda kako su oni koji su nezadovoljni odnosom grada prema privatnom sektoru s većim žarom sudjelovali u anketi nego oni drugi. Nije li generalno pravilo da u glasovanju vrijedi asimetrija pa oni koji su zaposleni preko veze radije izlaze na izbore. Kao što sam prije rekao da su kojim slučajem  svi građani ocjenjivali gradove i općine, ili da su samo umirovljenici davali ocjenu, najvjerojatnije bi rang lista bila  drugačija. Rekao bih i da gradonačelnik bolje stoji ako se bavi samo lokalnom samoupravom jer čim u Saboru donosi neke odluke ideološki obojene,  neki ga poduzetnici u anketama drugačije tretiraju, kao što je vjerojatno slučaj s Bjelovarom.

Usput, za razliku od Zagreba koji je ipak djelom sačuvao svoju industrijsku zonu, Rijeka i Split su poprilično “osakaćeni” stvaranjem malih općina u njihovom zaleđu, čime je Splitu i Rijeci onemogućeno da razvijaju veću industriju koja traži veći prostor. Istina, kako većina naših glasača u većim mjestima nemaju isti interes kao poduzetnici, možda je i bolje da su stvorene te manje općine jer onda poduzetnici mogu ako žele prebaciti svoje poslovanje iz sredine koja ih ne voli u sredinu koja će ih puno bolje tretirati. Stvaranje tih malih općina, recimo Kastva i Viškova oko Rijeke,  stvorilo je zdravu konkurenciju i dobru poduzetničku klimu oko velikih gradova.

Što možemo zaključiti? Prvo, poduzetnici su danas udruženi u UGP i kad vlast radi nezakonito kao u Zagrebu s oglašavanjem slijede tužbe, a sporost našeg sudstva je čak i na strani poduzetnika jer će zatezne kamate s godinama učiniti svoje. Jao si ga vlasti koja primi kaznu.

Drugo, nova vlast nasljeđuje probleme bivše vlasti samo svaka vlast ima svoje prioritete, a poduzetnici najčešće nisu u vrhu prioriteta. Samo ova lista služi da ih se obavijesti koliko su omiljeni među poduzetnicima. Kako je ovo prva lista UGP-a, možemo se nadati da će nešto poduzeti i učiniti da se poprave. Ako ih potaknemo da se promijene puno smo učinili.

Treće, pokazali smo i kako vrijedi da što je lokalna sredina manje okrenuta poduzetnicima, veća je i želja za napuštanjem Hrvatske. Dakle, reforme  su i demografska mjera, a reforme na lokalnom nivou ne uključuju samo otpuštanje nesposobnih ili prebacivanje na druga radna mjesta. Naime otpuštanjem viškova stvara se prostor da se smanje davanja kao što su prirezi, ali i da se povećaju plaće onima koji odlučuju hoće li se višemilijunski projekti realizirati ovaj mjesec ili za godinu dana. Poduzetnici ne žele nisko-motivirane i depresivne namještenike, a na sposobnom gradonačelniku je da učmalu žabokrečinu pretvori u raj za građane i poduzetnike baš kao što to rade  Zurovec, Petrina ili Basanesse.

Na samom UGP-u  je da pronađe mehanizme kako bi  se dobre prakse u upravljanju našim najboljim gradovima i općinama  prenijeli na sve one lokalne samouprave koje  žele napredak u svojoj sredini.

Glas poduzetnika kao udruga ima i svoju online platformu koja pruža korisne informacije za poduzetnike, kao što su pogodnosti i popusti za članove te opće informacije o članstvu. No, ono što je posebno zanimljivo kod ove platforme je činjenica da je UGP web open source, što znači da je cjelokupni kod platforme dostupan javnosti i slobodan za korištenje, dijeljenje i modifikaciju. Ovaj pristup je još uvijek relativno rijedak za online platforme i web stranice, jer se većina njih drži svojih vlastitih kodova i ne dijeli ih s javnošću. Međutim, Glas Poduzetnika je odlučio podijeliti svoj kod u skladu s principima otvorenog koda i slobodnog softvera.

Postoji nekoliko razloga zašto je ova odluka važna i korisna za zajednicu poduzetnika u Hrvatskoj. Prije svega, otvaranje koda omogućava drugim programerima da prouče kako je platforma izgrađena i kako funkcionira. To može biti vrlo korisno za programere koji žele razvijati slične platforme ili aplikacije, jer mogu naučiti od drugih i poboljšati svoj kod. Također, ako se pojavi problem na platformi, zajednica može pomoći u rješavanju problema i poboljšanju platforme.

Drugi važan aspekt otvorenog koda je transparentnost. Kada je kod dostupan javnosti, postaje jasno kako se platforma gradi i funkcionira, što može izgraditi povjerenje zajednice u platformu. Ako nešto ne radi kako bi trebalo, korisnici i programeri mogu proučiti kod i pomoći u pronalaženju problema. To može povećati transparentnost procesa i ojačati povjerenje u platformu. Uz to, transparentnost i povjerenje su temeljne vrijednosti Glasa Poduzetnika, pa je stoga open source pristup bio prirodan izbor.

Konačno, otvoreni kod može pomoći u stvaranju zajednice oko platforme. Programeri i korisnici mogu se udružiti kako bi poboljšali i doprinijeti platformi, stvarajući tako zajednicu koja podržava platformu i jedni druge. To može biti vrlo korisno za platforme koje žele izgraditi lojalnu i aktivnu zajednicu korisnika. Stoga bi htjeli iskoristiti ovu priliku i pozvati sve članove koji bi htjeli doprinijeti razvoju i proširenju funkcionalnosti našeg portala da nam se jave kako bi od Glasa poduzetnika napravili najbolju platformu za poduzetnike u Hrvatskoj.

Što se tehničke strane tiče, portal Glasa Poduzetnika je rađen na platformi Orchard Core, temeljenoj na .NET Core tehnologiji. Orchard Core je CMS koji je u potpunosti open source, moderan i moćan, sa velikim brojem modula i ekstenzija koje su besplatne i open source. Orchard je dizajniran tako da radi sa mnoštvom različitih baza podataka (SQLite, MySql, PostgreSql, SQL Server) te je prilagođen za rad u cloudu. Imamo podešen i “continuous deployment” tako da se svaki novi “merge” u master automatski reflektira na produkciju.

Pokretanje lokalne verzije je vrlo jednostavno i opisanu na githubovoj uvodnoj stranici, i svakako vas pozivamo da isprobate pokrenuti portal na svom računalu!

Vjerovatno sljedeće pitanje koje će se postaviti: zašto ne Wordpress ili neka druga platforma? Što se Wordpressa tiče, iako je platforma super popularna i u svom osnovnom izdanju open source i besplatna, s vremenom je sve više prijeko potrebnih pluginova postalo komercijalno i zatvoreno za vanjski razvoj. Uz to, želja je da ova platforma bude i prilika za učenje ili isprobavanje nečeg novog, što je s Wordpressom teško postići jer je sputan potrebom za kompatibilnosti sa starijim tehnologijama i pluginovima.

Što se tiče nekih trećih platformi, dio odgovora se krije u mojim osobnim vještinama i poznavanju platformi: .NET i javascript su moje specijalnosti. Pregledom javascript/node okoline nisam uspio naći potpuno open source platformu koja je usporediva sa Orchardom: većina najboljih se zasniva na freemium modelima, ili bi zahtijevale da se krene od toga da se napiše vlastiti CMS iz nova (što sam maksimalno htjeo izbjeći). No svakako bih htio čuti dobre prijedloge od šire zajednice koje su dobre alternative (unaprijed upozoravam: to vjerovatno neće promijeniti izbor Orcharda kao temeljnog rješenja:).

I konačno na kraju, što mi preostaje nego podijeliti s vama link na repo, i još jednom da vas pozovem da se priključite razvoju naše zajedničke platforme:  

https://github.com/altibiz/ugp-web

-piše Aco Momčilović, član Nadzornog odbora UGP-a

Krajem prošle godine i početkom nove, uz komentiranje trenutnog razvoja najzanimljivijih AI aplikacija, kao što su Midjourney i DallE2, i Chat GPT, u velikoj se mjeri predviđao razvoj umjetne inteligencije u 2023. godini. Globalne je trendove gotovo jednako zanimljivo koliko i teško predviđati, ali lokalne bi trebalo biti jednostavnije predviđati. Što očekivati od razvoja umjetne inteligencije u kontekstu Hrvatske?

Prva stvar koja upada u oči jest to da prema podacima koje sakuplja OECD Policy Observatory, još uvijek nema stvarnih pomaka u definiranju i donošenju kvalitetne strategije i politike razvoja umjetne inteligencije u našoj državi. O tom temeljnom poduhvatu govori se već nekoliko godina, a izgleda da se i službeno počelo raditi na tome u 2020. godini. To je i dalje jedini dokument i podatak o projektu takve vrste u Hrvatskoj. Za usporedbu valja navesti primjer Austrije koja ima napravljenu strategiju za AI do 2030. godine, a izrađena je još 2019. godine. Također, Irska je svoju strategiju objavila 2021. godine uz niz pratećih dokumenata, kampanja, radnih skupina i dokumenata o najboljim praksama, isto kao i Austrija i cijeli niz europskih zemalja.

Iako ukupna ulaganja u umjetnu inteligenciju rastu u kumulativu, te se povećava i broj istraživanja u tome području, posebno na Zagrebačkom sveučilištu koje prate Sveučilište u Rijeci i Sveučilište u Splitu, zanimljivo je da doprinos javnim projektima u već par godina lagano pada, s ne pretjerano visoke razine. Osim inicijativa koje dolaze iz privatnog sektora, kao što je udruga za umjetnu inteligenciju – CROAI, malo toga se dešava sustavno i promišljeno na državnoj razini. Prema njihovim podacima, i CroAI Landscape izvještaju, od 2020. do 2022. godine broj startupova porastao je sa 70 na 130, a kompanije koje se na bilo koji način bave s AI-em - s 250 na 430.

I dok naš ekosustav raste bez ikakvog uplitanja države, na europskoj se razini pripremaju novi zakoni koji će regulirati neke aspekte primjene umjetne inteligencije u poslovanju. Razmatraju se teme odgovornosti i nadzora stvorenih proizvoda, te se povlači pitanje jesu li oni samo na proizvođačima ili i na onima koji ih upotrebljavaju. Također se ide i u smjeru zabrane nekih vrsta upotrebe, kao što je detekcija ljudskih emocija. Postoji čitav niz etičkih pitanja koja se otvaraju, a mi, nažalost, opet propuštamo dati aktivan doprinos u procesima koji ih definiraju. Možemo li se nadati da će na razini države biti oformljeno neko tijelo koje će se proaktivno baviti pitanjima razvoja, implementacije i usklađivanja na internacionalnoj razini? Nisam previše optimističan, niti za sada o tome postoje ikakve naznake. Pitanje budućeg upravljanja umjetnom inteligencijom, na nacionalnoj kao i na internacionalnoj, to jest globalnoj razini, postaje sve važnije.

Umjetna inteligencija u središtu je mnogih kontroverznih rasprava, posebice u zadnjih 12 mjeseci, a uglavnom među znanstvenicima i kreatorima politika u Europi i šire, bez jasnog razumijevanja onoga što je čini osebujnom. Izrazito je različito opisana, pa je tako nalazimo u kontekstu “tehnologije budućnosti”, već naširoko korištene “tehnologije općenite namjene”, “ključne tehnologije”, te čak i “skupa” sasvim raznolikih tehnologija. Tako različite koncepcije i definicije ne izazivaju samo akademske rasprave. Važno je kako definiramo AI, između ostalog i za prava dionika. Kada zakoni i propisi dodjeljuju određena prava i obveze prema korisnicima umjetne inteligencije (i drugima na koje utječe uporaba umjetne inteligencije), ta prava ovise o onome što se smatra AI aplikacijom ili sustavom, kao što smo vidjeli i na primjeru zadnjih zakonskih prijedloga na razini EU.

Dvosmislenost o definicijskim granicama umjetne inteligencije također doprinosi vrlo različitim reakcijama: neki kategorički odbacuju umjetnu inteligenciju kao izrazito disruptivnu te vide AI kao prijetnje važnim tradicijama kao što su transparentnost i odgovornost u obnašanju vlasti.

Drugi mu se često dive nekritički – i doista, AI omogućuje fenomenalne napredak u npr. predviđanjima temeljenim na prepoznavanju uzoraka, korištenje bogatstva podataka koji karakteriziraju digitalno doba i pomoću njih postizanje inače nedostižne dobitke u ekonomskoj učinkovitosti ili održivost okoliša ili efikasnosti medicinskih tretmana. Također misle kako je usvajanje AI jednostavno neizbježno, slično prethodnim tehnologijama koje su davale konkurentnu prednost za rane korisnike u globalnoj ekonomiji i svjetskoj politici, iako bi ipak mogli upozoriti na rizike od opasnosti poput utrke u naoružanju potaknute umjetnom inteligencijom o kojima sam ponešto i sam pisao. Ukratko, definiranje umjetne inteligencije također je važno za normativno ocjenjivanje. Prema tome, prije nego što krenemo u pokušaje sudjelovanja u regulaciji, bilo bi dobro da odredimo našu definiciju AI-a, naše vrijednosne sustave, a nakon toga krenemo u izgradnju relevantnih institucija. 

**Kolumna objavljena i na web portalu "Mreža" **

-piše: Ivana Matić, članica Upravnog odbora udruge Glas poduzetnika.

U kolovozu prošle godine Hrvatski je sabor izglasao Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Prema starom je  zakonu dio roditelja poljoprivrednika, točnije oni koji ostvaruju drugi dohodak radeći na ugovor o djelu ili autorski ugovor, bio u istoj kategoriji s nezaposlenim roditeljima zbog čega su imali minimalne, niske naknade, čak i ako su imali veće prihode. U kategoriji samozaposlenih i zaposlenih roditelja, posebno su u nepovoljnom položaju bile paušalne obrtnice i obrtnici. Visina naknade za korištenje rodiljnih i roditeljskih dopusta u punom radnom vremenu, spomenutim se osobama određivala prema osnovici za plaćanje doprinosa, a ne prema proračunskoj osnovici. Prema tome, njihove su naknade preniske, a trebale su biti usklađene s prosječnom zaradom obrtnice/ka.

Izmjene i dopune Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama

Na pitanje što novi Zakon donosi po tom pitanju odgovor je kratak i jasan: – Ništa!  Ureda za demografiju Ministarstva rada daje isključivo generički odgovor: “Izmjenama Zakona povećava se i najviši (maksimalni) iznos naknade plaće koja se isplaćuje za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust za zaposlene i samozaposlene roditelje, za prvih šest mjeseci ako to pravo koristi jedan roditelj ili prvih osam mjeseci ako koriste oba roditelja, i to na način da naknada plaće iznosi 100% osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, ali ne može iznositi više od 225,5% proračunske osnovice odnosno 7.500,13 kuna (umjesto ranijih 170% proračunske osnovice odnosno 5.654,20 kuna).” To znači da će direktorica ili obrtnica koja ima 8.000 kn plaću u prvih šest mjeseci imati naknadu u toj visini, dok će drugih šest mjeseci njena roditeljska naknada iznositi 7.500 kuna. Ako je njena plaća 6.000 kuna, taj iznos naknade primat će svih 12 mjeseci rodiljnog i roditeljskog dopusta.

Sramotna naknada za paušalne obrtnice

Novo pitanje koje se ovdje postavlja jest koji će iznos primati paušalna obrtnica ili žena koja ima OPG, radi na ugovor o djelu ili autorski ugovor?

U  kategoriji samozaposlenih roditelja poseban se problem javlja kod izračuna naknada za paušalne obrtnice i obrtnike. Visina njihove naknade određuje se prema osnovici za plaćanje doprinosa te iznosi oko 3.000 kn mjesečno tijekom cijelog rodiljnog i roditeljskog dopusta, ako dopust koriste u punom radnom vremenu. S druge strane, ako ove dopuste koriste kao pravo na rad s polovicom radnog vremena, maksimalna naknada sada iznosi povećanih 110% proračunske osnovice, točnije, oko 3.600 kn, i u tom slučaju obrt ne mora u mirovanje, a obrtnica je dužna plaćati 50% mjesečnih doprinosa. Paušalne su obrtnice gotovo spriječene koristiti naknade u punom smislu jer su, bez obzira na njihove prihode, naknade minimalne. 

Zakonsko rješenje ovim ili drugim propisom trebalo bi ići u smjeru približavanja ili izjednačavanja visine naknade s prosječnom zaradom obrtnice i obrtnika. Kada je riječ o roditeljima poljoprivrednicima, i drugih koji ostvaruju drugi dohodak, njihove naknade ostaju nepromijenjene te iznose 70% proračunske osnovice mjesečno (oko 2.300 kn). Jednostavnije rečeno, osobe koje rade na temelju navedenih ugovora imaju iste naknade kao nezaposlene osobe, bez obzira na to što same uredno plaćaju doprinose i imaju veće prihode. S obzirom na to navedeno nije niti pravedno niti smisleno, potrebna je izmjena sheme dopusta na način da Zakon normira dvije kategorije roditelja s jednakim visinama naknada – jednu bi činile zaposlene i samozaposlene osobe, uključujući i one koje rade u različitim „netipičnim“ oblicima rada (poljoprivrednice i drugi dohodak), a drugu sve ostale, odnosno neaktivne osobe

Poruka koju ovaj Zakon donosi paušalnim obrtnicama

Nakon zakona o doprinosima za direktore tvrtki, paušalni obrt je bio jedini način da žena koja ima i planira djecu pokrene posao. Vlada je ovim zakonom pokazala da ih zaista nije briga niti za poduzetnike početnike, posebno žene, niti demografiju. Ženi koja pokrene posao i ima porodiljnu naknadu kao da je nezaposlena, na ovaj se način šalje poruka da joj je bolje da ne radi ili da se iseli.

-piše Lana Šiljeg, članica Upravnog odbora UGP-a

„Ne ograničavajte djecu samo na ono što ste vi naučili, jer djeca su rođena u drugom vremenu.” citat je Rabindranatha Tagorea, indijskog pjesnika, skladatelja i dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1913. Godine.

Danas, 110 godina kasnije, ovo vrijedi vjerojatno više nego ikad. 

Zbog eksponencijalnog rasta količine informacija i inovacija današnje generacije svjedoče promjenama i prilagodbama na novo i nepoznato više nego naraštaji prije nas.

Zato praksa cjeloživotnog učenja (eng. lifelong learning) čini razliku hoćemo li PREživjeti ili PROživjeti ovaj život. Definira koliko ćemo otkriti o sebi, o svom unutarnjem svijetu i svijetu koji nas okružuje, koji potencijal ćemo ostvariti, koje talente i kompetencije izbrusiti. Koje nove tehnologije ćemo koristiti da si olakšamo i uljepšamo život, kojim jezicima ćemo komunicirati da sebe oplemenimo i povežemo se s ljudima raznih pozadina i perspektiva. Koja nova znanja će nam omogućiti „level up“ kvalitete života, a možda i nekome spasiti život. Koje su to nove informacije i momenti koji će zapaliti iskru u nama, ili kojima ćemo potaknuti druge.

To se sve ostvaruje konstantnim školovanjem i osvještavanjem kroz edukacije, radionice, webinare, razgovorima s učenim ljudima, čitanjem; a ne završava ni srednjom školom ni fakultetom.

„Ja nisam učitelj, nego onaj koji budi.“

Biti edukator mladima i odraslima velika je privilegija i poistovjećujem se s ovom izjavom Roberta Frosta, mog omiljenog američkog pjesnika 20. stoljeća. I razumijem vrijednost učenja.

Razina obrazovanja i svijesti građana odražava se i na stupanj napretka cijelog društva.

Primjenjiva znanja i vještine utječu na kvalitetu međuljudskih odnosa i kreativno samopouzdanje (pojam creative confidence izvrsno objašnjava profesor psihologije David Kelley, osnivača D.school pri Sveučilištu Stanford i Instituta za dizajn i inovacije IDEO.) Uloga školstva i okoline je presudna za stjecanje, a nažalost i za gubitak kreativnog samopouzdanja. A kreativnost, tj. stvaralaštvo određuje koliko kao pojedinci i kolektiv napredujemo, ekonomski, emocionalno, intelektualno, duhovno.

No, kako stojimo po pitanju cjeloživotnog učenja? Konkretno, koji je udio osoba u dobi od 25 do 64 godine koje sudjeluju u programima obrazovanja?

Dok Finska rastura s preko 30%, prosjek građana Europske unije je oko 11 %.* Svega 11 % odraslih građana pohađa tečajeve i programe kroz koje na strukturiran i ciljan način šire vidike i stječu nova znanja i vještine.

U Hrvatskoj, nažalost, stojimo loše u ulaganju u edukaciju – trenutno je 5,1 % odraslih koji su predani cjeloživotnom učenju.

Jedan dobar primjer kako školovanje utječe na zapošljivost i bolji razvoj karijere jest Veleučilište u Bjelovaru. Svake godine rade detaljnu analizu zaposlenosti svojih studenata koji su završili studij u prethodnoj akademskoj godini (Računarstvo, Mehatronika i Sestrinstvo) i prema provedenoj analizi, stopa zaposlenosti istih jest fantastičnih 100 %, dok je ukupna stopa zaposlenosti visokih 97,1 %.

Dobra je praksa i osnivanje in-house akademija pomoću kojih sve veći broj poslodavaca trajno dodatno educira svoje zaposlenike.

Nikada nije kasno prekvalificirati se, steći novi certifikat, zvanje, usavršiti se u nekoj branši, bilo u izradi keramike ili STEM područjima. Programi postoje i ne ograničavaju vas na temelju godišta.

Osobno me najviše oduševljavaju umirovljenici koji upisuju studij ili tečajeve stranih jezika u mojoj školi - obično su upravo oni ti pokreću i potiču cijelu grupu. Kao i oni koji se odvaže krenuti u avanturu zvanu poduzetništvo. Smatram da bi poduzetništvo trebalo biti zastupljeno u kurikulumima već od prvog razreda. Jer poduzetništvo podrazumijeva proaktivnost, asertivnost, stalni rad na sebi kako bi prodali kvalitetne usluge i proizvode te osigurali bolji customer care.

Edukacija zahtjeva angažman i ulaganje, ali se isplati. Naš život time postaje bogatiji. Naš doprinos zajednici je veći. Bliži smo istini. Bliži smo drugima. Maslow bi rekao, jedna stepenica više u njegovoj piramidi ka samoaktualizaciji.

Ionako smo tu jer život jest škola.

* Izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/sdg_04_60/default/bar?lang=en

- piše Boris Podobnik, član Nadzornog odbora UGP-a

Naime, oduzimanje prava poduzetnicima da sami slobodno formiraju cijene robe i usluga lako izaziva dva pogubna učinka za Hrvatsku i njeno gospodarstvo: nestašicu roba i enormni porast investicijskog rizika. Uz to, iskustvo socijalizma uči nas da niske cijene često vode do nestanka robe na policama. Možemo li očekivati da će neki poduzetnik biti tako veliki domoljub i predugo prodavati robu ispod tržišne cijene te tako ugrožavati opstanak svoje firme, ali i egzistenciju svojih radnika?  Takav je scenarij gotovo nemoguć, a pritom nezadovoljni radnici odlaze na Zapad.

Samo ograničavanje, pa i ukidanje tržišta, u nekim industrijskim granama, poput distribucije goriva ili šećerana, ipak ima puno pogubnije efekte na buduće strane investicije u Hrvatskoj. Sjetimo se samo kako su naši političari nakon Domovinskog rata preklinjali strane investitore da ulože u Hrvatsku i zaposle naše građane te nam tako  potaknu rast BDP-a jer sami nismo bili u stanju zbog korupcije. I sad kad su investitori došli, a došli su jer su se veselili profitu,  Vlada uvodi mjere kojima ne samo da smanjuje profit, nego ih tjera u gubitke na neodređen broj mjeseci. Nemojmo se zavaravati, Hrvatska će u očima stranih investitora  postati izrazito nepoželjna zemlja, a kako smo sad dio Schengena i Euro zone, pa ekonomskih  granica više nema, jasno je da nema razloga otvarati pogon u investicijski sumnjivoj zemlji, ako se isti pogon može otvoriti u susjednoj Sloveniji u kojoj zbog efikasnije države političari ne moraju uvoditi socijalističke mjere. 

Ukidanje i ograničavanje  tržišta je populistička mjera koja kratkoročno služi za pridobivanje umirovljenika, posebno onih ljenijih spomenutih na početku. Dugoročno gledano, zabrana stranim investitorima da zarađuju može imati pogubne mjere na dolazak novih stranih investicija, pa time i na naš budući rast, a sukladno tome i mirovine i plaće. Prema tome, ukoliko se takvo predviđanje ostvari, mjere kojima se ograničava tržište prouzročit će dodatan strašan efekt na demografsku sliku Hrvatske. Ono najgore što nam se može dogoditi jest to da nama nesklone države u stranim medijima naruče članke u kojima će pisati o Hrvatskoj kao zemlji nepoželjnoj za investicije, što nije nemoguće s obzirom na to da je takvih tekstova, u kontekstu našeg turizma, već bilo. 

Vlada može sve mjere donositi po zakonu, ali ako izgubimo dobru investicijsku reputaciju, godinama je nećemo moći vratiti, a važno je ne zaboraviti kako naš rast nemalo ovisi o stranim investicijama. Ovakva situacija dokaz je koliko je važno i hitno da Vladajući i poduzetnici što prije sjednu za zajednički stol, odnosno da Vlada zajedno s  UGP-om i HOK-om, kao predstavnicima malog i srednjeg poduzetništva, te HUP-om, kao predstavnikom velikih firmi, pronađe zajednička rješenja i odgovore. Zajedno se može naći rješenje i za Baniju jer su UGP, ali i mnoge udruge i sami građani, obnovili više kuća na Banovini od Vlade. Prema tome, privatni sektor koji posjeduje znanje zajedno s državnim aparatom može pronaći rješenje. Ako nema radnika neka uvedu tisuće Nepalaca, Filipinaca, građevinskih radnika, preko noći -  inženjera građevine ima u svijetu mnogo. Samo sposoban traži rješenje, a nesposoban izgovor. 

Kao što muškarci ne smiju predstavljati žene u parlamentima jer žene najbolje znaju braniti svoje interese,  tako ni  Vlada ne može sama donositi odluke kojima pogađa vitalne interese privatnog sektora,  dakle onih koji državi pune proračun. Vrijeme je za akciju, privatni sektor i Vlada u sinergiji mogu sve!